Ljiljan (lat. Lilium) je ukrasna i ljekovita biljka porijeklom iz Egipta. U Evropi su rasprostranjene vrste i podvrste samoniklih ljiljana u brdima, uglavnom po listopadnim šumama - krupne, kao i među livadskim biljkama - sitne vrste. Pretežno je lukovičasta u korjenu, srodnih oblika cvijeta, različitih visina same stabljike, kao i nijanse zelenog lista - žbuna. Boje samoniklih cvijetova su poznate u svim duginim bojama, međutim u domaćem uzgoju preovlađuje bijela (bos. zambak), plava i žuta (zlatna). U narodu je ljiljan poznat kao simbol nade iz rimskog doba, znak tjelesne nevinosti i čistote duha kroz monoteističke religije.Ljiljan kao simbol ima različita tumačenja, predstavlja kršćansko Sveto Trojstvo, djevicu Mariju, i ima značenje istoće i nevinosti. U starijim bosanskim džamijama ljiljan se redovno pojavljuje na najsvetijim mjestima iznad mihraba i minbera (Karađozbegova i Koski Mehmed-pašina džamija u Mostaru, Magribija u Sarajevu, Careva u Blagaju itd.). Simbol ljiljana se redovno pojavljuje na stećcima, i na muslimanskim nišanima.
je vrsta žbuna iz istoimenog roda (Buxus).Areal rasprostranjenja ove vrste obuhvata kopno od sjeverozapadne Afrike preko većeg dela Evrope do Turske. Riječ za ovu vrstu u srpskom jeziku (kao i u makedonskom i bugarskom) došla je od turske/tatarske reči şimşir.
Veoma je popularna u hortikulturi, za ukrašavanje parkova i ivica travnjaka, u vidu živicâ („žive ograde“) ili različito oblikovanih žbunova. Drvo šimšira je odavno poznato po tvrdoći i čvrstoći. Od njega se izrađuju čekići masonskih loža.Stari narodi su od drveta šimšira pravili češljeve, bičeve i pločice.Upotrebljava se, između ostalog, i za izradu muzičkih instrumenata (starogrčkog aulosa,gajdi,kavala,dvojnica).
Ruža (lat. rosa) je naziv za višegodišnje drvenasto bilje iz botaničkog roda Rosa, podkoljena Rosinae, koljena
Roseae, potporodice Rosoideae, porodice Rosaceae uzgajane prvenstveno radi cvijeta. Rod Rosa podjeljen je dalje u četri podrodova, a vrstama najbrojniji podrod Rosa podjeljen je u daljnjih 11 sekcija. Iako u prirodi postoji više od stotinu opisanih vrsta, u uzgoju su najbrojniji selekcionirani kultivari kojih danas ima više od tri tisuće.
U uzoju i kultivaciji nalaze se vrste, hibridi i kultivari koji variraju od minijaturnih do grmova koji prekrivaju površine stotine kvadratnih metara.Koje god cvijeće nekome poklonite niko neće previše pažnje obraćati na boju niti na vrstu cvijeća koju je dobio, ali poklonite li krizanteme ili ruže nekome, poklon će se detaljno analizirati:
- bijele ruže simboliziraju platonsku ljubav
- crvene ruže označuju ljubav
- žute ruže znače ljubomoru (buket crvenih s jednom žutom je vrlo specifična poruka)
- narančaste ruže govore primatelju o tjelesnoj strasti
Ljubičica (Viola) je rod dikotiledonih skrivenosemenica iz istoimene familije (Violaceae).Obuhvata oko 500 vrsta. Ljubičice su uglavnom višegodišnje zeljaste biljke, sa cvijetovima zanimljive arhitekture i boja, usljed čega se mnoge vrste uzgajaju kao ukrasne. Ime roda ukazuje na najčešću boju kruničnih listića cveta — ljubičastu.Vrste ljubičice obično imaju srcolike listove, a postoje vrste sa palminim i listovima drugačijih oblika. Veći broj vrsti Ljubičica su zeljaste biljke. Listovi biljaka su složeni neizmjenično.
Cvijetovi kod većine su simetrični sa obje strane. Formirani su od pet latica; Četiri jednake su sa obe strane, a jedna široka se spušta ka dolje. Oblik latica i položaj se razlikuju od vrste do vrste.Cvijetovi imaju pet latica koje ojačaju ili se povećavaju nakon cvetanja.Cvetovi ljubičice najčešće rastu u proljeće i privlače mnoge Insekte, uglavnom mrave.Boje cvijetova su različiteod ljubičaste(po imenu) preko raznih tonova plave, žute, pa čak i bele boje. Cvijetaju u proljeće i ljeto.
Kadifa (lat. tagets) porijeklom je iz Mexika. To je cvijet koji naraste između 20- 70 cm visine što ovisi o vrsti sorti koju sadimo. Ima ih sa krupnim cvjetnim glavicama veličine i do 12 cm u promjeru i onima manjima od 4-5cm promjera kojih ima sa jednostavnim i duplim tj. punim cvatom u nijansama boja žute, narančaste, krem i žuto-zelene boje. Sadi se na sunčana mjesta u bilo koji tip zemlje, a pogoduje u kamenjarima, gredicama ili obrubima. Ovisno o visini sorte sadi se spreda ili straga gredica, što su višlje to idu dalje u pozadinu. I pripazite da one visoke sorte osigurate s potpornjima od udara vjetra i snažne kiše da se ne polome ili isprevrću. I staro ocvalo cviječe treba pokidati da biljci ne smeta. Sade se na razmak od 20-30cm samostalno ili sa drugim sortama.
Kadifa ima i specifičan miris, pa ih „stari“ ljudi znaju zvati i „Smrdljivci“ . Ali bez panike novije vrste nemaju taj jaki miris kao one prijašnje kadifice pa vise nema straha od jakog mirisa samo im je ostao još taj naziv. Kadifa je zahvalan cvijet oko kojega nema puno brige niti posla, a daje puno svojom ljepotom u vrtu.
Kaktusi (Cactaceae) su familija skrivenosjemenica,kojoj pripada oko 1650 vrsta,koje rastu širom većeg dijela Sjeverne i Južne Amerike,a u najvećem broju i najraznovrsnije u Meksiku.
Većina kaktusa živi i suhim predjelima (pustinjama i polupustinjama) kojima je dobro prilagođena. Kaktusi obično imaju debela zeljasta ili drvenasta stabla koje sadrže hlorofil. Listovi su obično modifikovani u trn,ili su veoma oskudni,čime se smanjuje površinasa koje se može gubiti vida. Obično tanki,razgranati,plitki,korjenski sistemi široko se pružaju da bi upijali površinsku vlagu. Cvjetovi kaktusa,često krupni i živopisnih boja,obično rastu pojedinačno. Kaktusi se gaje kao ukrasne biljke. Razne vrste gaje se i kao hrana
