Prikladna je za kamenjare, gredice, obrube a zbog svoje izdržljivosti često se vidi i na grobovima naših bližnjih.Također možemo reći da je Begonija jedna od najizdržljivijih i zahvalnijih jednogodišnjih ljetnica u vrtu. Od ostalih imena koje nosi cvijet Begonija : Decembri, Grabići, Kiseli, Ledeni, Masna koka, Dudići, Trešnjice i sl.
Najpoznatije vrste su Alocasia cucullata, Alocasia macrorrhizos i Alocasia odora. Pojedine vrste i hibridi adama uzgajaju se i kao ukrasne (sobne) biljke. Krtole biljaka su jestive, ali zbog velike količine kristala oksalne kiseline može doći do otoka jezika i ždrela, otežanog disanja, čak i halucinacija.
Biljke roda adama su zeljaste višegodišnje geofite, sa podzemnim stablom u vidu rizoma ili krtole. Listovi su sa širokom i velikom lisnom pločom, koja dostiže dužinu i do 90 cm. Oblik lisne ploče je srcast ili kopljast. Cvast je građena tipično za familiju kozlaca — klip (spadiks) sa spatom. Spata je bijele do bež boje. U donjem dijelu cvasti nalaze se ženski cvijetovi, iznad kojih se nalaze sterilni muški cvijetovi (sa staminodijama umesto prašnika), a iznad njih se nalaze fertilni muški cvijetovi.
Veoma karakteristična pojava za sobne vrste adama je gutacija — izbacivanje kapi vode sa vrhova listova („plač adama"). Gutacija omogućava nesmetan protok vode kroz biljku u uslovima povećane vlažnosti vazduha u tropskim šumama, kada je stomaterna transpiracija otežana. Ova pojava je i u sobnim uslovima češća pri redovnom zalivanju i povećanoj vlažnosti vazduha. Smanjenje vlažnosti vazduha do kojeg dolazi prilikom povećanja broja biljaka smanjuje i intenzitet gutacije, što se dešava pri dodavanju još jedne biljke roda Alocasia ili nekog drugog roda iz familije kozlaca u blizinu već uzgajanog adama. Pridodata biljka naziva se „evom" po analogiji sa biblijskim ličnostima, jer smanjuje „tugu" ili „plač" adama.
